[FOTO] Polaznice Strukovne škole Đurđevac dokazuju da ne postoje muška i ženska zanimanja, Lana je za glodalicom i bušilicom kao doma, a Maja bez problema rastavi i sastavi traktor

Iako smo debelo zakoračili u 21. stoljeće, još uvijek nailazimo na stavove koji izviru iz predrasuda po kojima postoje muška i ženska zanimanja. Takvim patrijarhalno utemeljenim uvjerenjima odabirom budućeg zanimanja odlučile su se suprotstaviti dvije hrabre i pametne učenice Strukovne škole u Đurđevcu. Riječ je o učenici drugog razreda smjera CNC operater/ka Lani Đipalo i učenici prvog razreda smjera mehatroničar/ka Maji Filipović.

 

Lana barata tokarskim strojem, glodalicom i bušilicom

 

Lana nam je otkrila da se kod nje interes za zanimanja slična CNC operateru javio dosta rano. Pojedini članovi njene obitelji završavali su škole za zavarivače i gledajući ih kako se bave oblikovanjem materijala u njoj se rodila potreba za sličnim poslovima.

- Interes za slična zanimanja doveo me je do toga da upišem smjer CNC operater. Sada sam prošla više od pola obrazovnog puta u Strukovnoj školi, a još prije koji dan radila sam u sklopu praktičnog dijela nastave u tvrtki Rasco. Moje radno mjesto bilo je za CNC tokarskim strojem, glodalicom i bušilicom – kazala je Lana i dodala da joj je bilo pomalo čudno doći u radne pogone Rasca u kojima je bila jedina ženska osoba. No, tvrdi, brzo se uklopila u radnu okolinu koja ju je prihvatila kao svog ravnopravnog člana.

- Moram priznati da se nisam tako lako priviknula na isključivo mušku okolinu kad sam upisala Strukovnu školu. Došavši u razred, shvatila sam da sam jedina djevojčica. Drugi učenici u početku su me zadirkivali što mi baš nije bilo drago, zapravo me dosta smetao takav odnos. Čak sam razmišljala da promijenim smjer svog školovanja. No, kako smo se upoznavali, tako su nestajale te sitne nepodopštine. Danas smo si svi dobra kompa i nitko me ne izdvaja u društvu na osnovu toga što sam jednina učenica u razredu – tvrdi Lana i otkriva nam da su je njene školske kolege izabrale za predsjednicu razreda.

- Predsjednica im jesam, ali šefica baš i nisam. Ne slušaju me koliko bi trebali – riječi su Lane izrečene kroz smijeh.

Kaže da su u početku članovi njene obitelji bili pomalo skeptični vidjevši koji je smjer odabrala, no ubrzo su shvatili da sve zadaće koje pred nju stavlja školovanje, svladava bez većih problema. Od tada ima njihovu bezuvjetnu podršku.

 

Maja odmalena rastavlja, popravlja i sastavlja

 

Njena mlađa prijateljica Maja otkrila je da u razred ide s još jednom djevojčicom, no svejedno se mehatronika još uvijek smatra isključivo muškim zanimanjem.

Budući da vaš novinar nije potkovan tehničkim znanjima, Maja mu je otkrila da su mehatroničarke ili mehatroničari stručnjaci zaduženi za praćenje rada kompjuteriziranog dijela vozila.

- Moj je otac vozač i odmalena ga promatram kako šarafi po vozilima. Stoga  me vrlo rano počelo privlačiti rastavljanje, popravljanje i sastavljanje kompleksnijih stvari. Ta moja pozicija dovela je do toga da mi se izbor smjera mehatroničar činio nekako prirodnim. Nisu svi u obitelji bili zadovoljni takvim odabirom, ali otac mi je pružio punu podršku. Rekao je da se u životu valja opredijeliti za zanimanje koje ispunjava čovjeka, a ne pošto-poto trčati za dobrom zaradom. Što će čovjeku silan novac ako ne uživa u životu, moto je mog oca koji i ja smatram ispravnim – rekla je Maja koja također ne vjeruje u muško-žensku podjelu poslova.

Otkrila nam je da je imala malu tremu pri upisu u prvi razred jer je znala da će je dočekati razred pun dečki. Već kroz koji tjedan školovanja, ta joj je pojava postala sasvim normalna, baš kao što je učenicima postalo normalno da postoje djevojke koje se školuju za zanimanje mehatroničar.

- Moji školski kolege pravi su kavaliri. Ponašaju se baš onako kako razvijeno društvo očekuje od učenika da se ponašaju – riječi su buduće mehatroničarke koja preporuča polaznicama osnovnoškolskih razreda da razmisle o upisu smjera mehatronika ako pokazuju interes za popravak automobila i drugih vozila.

- Osluškujte svoje srce, nemojte raditi nešto što vas neće interesirati – apelira Maja kojoj nije strano rastaviti traktor koji je u posjedu njene obitelji.

 

Nadaju se prilici za pristojan život u Hrvatskoj

 

Maja i Lana smatraju da će, vrlo vjerojatno, za koju godinu ili koje desetljeće u svim razredima Strukovne škole biti podjednak broj učenika i učenica. Neće se više postojati distinkcije zanimanja na osnovu spola. Već sada uočljivo je da takve podjele iščezavaju.

- Biti frizer zanimanje je koje se smatra ženskim, no unatoč tom stavu, danas je sve više učenika u razredima u kojima se izučava taj zanat. Nisu oni ništa manje muškarci od mojih prijatelja iz razreda – kaže Maja, a Lana potvrđuje njene riječi

Lana ne vidi prepreke zbog kojih se djevojčice ili djevojke ne bi školovale za CNC tehničare. Ponekad je, kaže, teško dizati pojedine dijelove za tokarenje, ali i taj problem nije toliko težak da ga ženska ruka ne bi mogla jednako kvalitetno obavljati poput muške.

Buduća mehatroničarka planira u otvoriti svoju radionicu za popravak automobila i vjeruje da će biti odlična u tom poslu.

- Moji se doma bave poljoprivredom, a onog dana kad će se prestati baviti njome, dio dvorišnog prostora pretvorit ću u radionicu – otkrila nam je Maja svoje planove, ali je dodala da ne isključuje ni mogućnost upisa na fakultet.

Obje sugovornice su se složile s konstatacijom da školovanje za njihova zanimanja nije teško. Poneki predmeti, tvrde, zahtijevaju više posvećenosti i zagrijavanja stolice, ali niti jedan od njih ne smatraju posebnim baukom.

Na pitanje bi li se nakon školovanja preselile u bogatije zemlje Europske unije, odgovorile su dosta neodređeno.

- Mene bratić već nagovara da nakon završetka škole pođem za njim u inozemstvo gdje se traži ovakav profil radnika. Plaća je tamo, kaže, neusporedivo veća od ove u Hrvatskoj. No kad bih našla ovdje posao s pristojnom plaćom, radije bih ostala u svom Kalinovcu – naglašava Lana.

Maja se složila s tvrdnjom prema kojoj hrvatski radnici premalo zarađuju te se nada da će takva politika plaća biti drukčija u vrijeme kad će tražiti posao.

- Ostat ću u Đurđevcu samo ako ću moći ostvariti primanja s kojima ću živjeti pristojno. Ne tražim bogatstvo samo da se pristojno vrednuje moj rad – zaključila je Maja.

Objavljeno: 13.06.2019.